1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:
2 Sine čovečji prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Gospod:
3 Jer je blizu dan,
4 I mač će doći na Misir,
5 Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mešavina i Huveji i sinovi zemalja među kojima je vera, pašće s njima od mača.
6 Ovako veli Gospod:
7 I biće pusti među pustim zemljama,
8 I poznaće da sam ja Gospod
9 U onaj će dan izaći poslanici od mene na lađama da uplaše etiopsku bezbrižnu, i biće među njima strah velik kao dana misirskog; jer evo, ide.
10 Ovako veli Gospod Gospod:
11 On i narod njegov s njim,
12 I isušiću reke,
13 Ovako veli Gospod Gospod:
14 I opustošiću Patros,
15 I izliću gnev svoj na Sin, grad misirski,
16 Kad zapalim oganj u Misiru,
17 Mladići avinski i pi-vesetski pašće od mača,
18 I u Tafnesu će pomrknuti dan
19 I izvršiću sudove na Misiru,
20 Opet jedanaeste godine, prvog meseca, sedmog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći:
21 Sine čovečji, slomih mišicu Faraonu caru misirskom, i eto neće se zaviti da se leči, neće se metnuti zavoj niti će se zaviti da bi se okrepila i mogla držati mač.
22 Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo me na Faraona cara misirskog, i slomiću mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiću mu mač iz ruke.
23 I rasejaću Misirce po narodima, i razasuću ih po zemljama.
24 I ukrepiću mišicu caru vavilonskom, i daću mu u ruku svoj mač, i polomiću mišice Faraonu, i ječaće pred njim kao što ječi čovek ranjen na smrt.
25 Da, ukrepiću mišice caru vavilonskom, a Faraonu će mišice klonuti, i poznaće se da sam ja Gospod, kad dam mač svoj u ruku caru vavilonskom da njim zamahne na zemlju misirsku.
26 I rasejaću Misirce među narodima i razasuću ih po zemljama, i poznaće da sam ja Gospod.