1 I posle ovog videh drugog anđela gde silazi sa neba, koji imaše oblast veliku; i zemlja se zasvetli od slave njegove.
2 I povika jakim glasom govoreći:
3 I carevi zemaljski s njom se kurvaše,
4 I čuh glas drugi s neba koji govori:
5 Jer gresi njeni dopreše tja do neba,
6 Platite joj kao što i ona plati vama,
7 Koliko se proslavi i nasladi toliko joj podajte muka i žalosti; jer govori u srcu svom: Sedim kao carica, i nisam udovica, i žalosti neću videti.
8 Zato će u jedan dan doći zla njena:
9 I zaplakaće i zajaukati za njom carevi zemaljski koji se s njom kurvaše i besniše, kad vide dim gorenja njenog,
10 izdaleka stojeći od straha muka njenih i govoreći:
11 I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihove tovare niko više ne kupuje;
12 tovara zlata i srebra i kamenja dragog i bisera i uzvoda i porfire i svile i skerleta, i svakog mirisnog drveta, i svakojakih sudova od fildiša, i svakojakih sudova od najskupljeg drveta, bronze i gvožđa i mermera,
13 i cimeta i tamjana i mira i livana, i vina i ulja, i nišesteta i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i telesa i duša čovečijih.
14 I voća želja duše tvoje otidoše od tebe,
15 Trgovci koji se ovim tovarima obogatiše od nje, staće izdaleka od straha mučenja njenog, plačući i jaučući,
16 i govoreći:
17 Jer u jedan čas pogibe toliko bogatstvo!
18 i vikahu, videvši dim gorenja njenog, i govorahu:
19 I baciše prah na glave svoje, i povikaše plačući i ridajući, govoreći:
20 Veseli se nad njim nebo,
21 I uze jedan anđeo jak kamen veliki, kao kamen vodenični, i baci u more govoreći:
22 I glas gudača i pevača i svirača i trubača neće se više čuti u tebi;
23 I videlo žiška neće se više svetliti u tebi,
24 I u njemu se nađe krv proročka i svetih,