1 Molimo vas, pak, kao pomagači da ne primite uzalud blagodat Božiju.
2 Jer On govori:
3 Nikakvo ni u čemu ne dajete spoticanje, da se služba ne kudi;
4 nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bedama, u tesnotama,
5 u ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu,
6 u čistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj,
7 u reči istine, u sili Božjoj, s oružjem pravde i nadesno i nalevo,
8 slavom i sramotom, kuđenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti,
9 kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi, a ne umoreni,
10 kao žalosni, a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaćavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.
11 Usta naša otvoriše se k vama, Korinćani, i srce naše rasprostrani se.
12 Vama nije tesno mesto u nama, ali vam je tesno u srcima vašim.
13 A da mi vratite (kao deci govorim), rasprostranite se i vi.
14 Ne vucite u tuđem jarmu nevernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? Ili kakvu zajednicu ima videlo s tamom?
15 Kako li se slaže Hristos s Velijarom? Ili kakav udeo ima verni s nevernikom?
16 Ili kako se udara crkva Božja s idolima? Jer ste vi crkve Boga Živoga, kao što reče Bog:
17 Zato iziđite između njih i odvojte se,
18 I biću vam Otac,