1 Zatim Sveti Duh odvede Isusa u pustinju da ga ondje kuša đavao.
2 Ništa nije jeo četrdeset dana i četrdeset noći pa je nakon toga vrlo ogladnio.
3 Tada mu pristupi napasnik i reče mu: “Ako si Božji Sin, reci da ovo kamenje postane kruhom.”
4 Ali Isus mu odgovori: “U Svetome pismu piše:
5 Tada ga đavao odvede u Sveti grad, na vrh Hrama
6 i reče: “Ako si Božji Sin, skoči! Jer Sveto pismo kaže:
7 Isus mu odgovori: “Sveto pismo također kaže: ‘Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!’”
8 Đavao ga zatim povede na vrh vrlo visoke gore te mu pokaže sve narode svijeta i svu njihovu slavu.
9 “Sve ću ti ovo dati”, reče mu, “ako mi se ničice pokloniš!”
10 “Odlazi, Sotono!” reče mu Isus. “U Svetome pismu piše:
11 Tada đavao ode, a dođu mu služiti anđeli.
12 Kad je Isus čuo da su Ivana zatvorili, povuče se u Galileju.
13 Ode iz Nazareta te se nastani u Kafarnaumu, uz more, na Zebulunovu i Naftalijevu području.
14 Tako se ispunilo Izaijino proročanstvo:
17 Otada Isus počne propovijedati: “Pokajte se za grijehe i obratite se Bogu jer je nebesko kraljevstvo blizu!”
18 Prolazeći jednom obalom uz Galilejsko jezero, Isus opazi dvojicu braće—Šimuna, zvanoga još i Petar, i Andriju—kako bacaju mrežu u more. Bili su, naime, ribari.
19 Reče im: “Pođite za mnom i ja ću vas učiniti ribarima ljudi!”
20 Oni smjesta ostave svoje mreže te pođu za njim.
21 Malo dalje ugleda drugu dvojicu braće, Jakova i Ivana, kako sjede u lađici sa svojim ocem Zebedejem i krpaju mreže. Pozove i njih.
22 Oni smjesta ostave lađicu i oca te pođu za njim.
23 Isus je putovao cijelom Galilejom poučavajući u židovskim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest o nebeskom kraljevstvu te iscjeljujući svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu.
24 Glas o njemu pronese se po svoj Siriji, pa su mu ljudi čak i odande dovodili sve koje je mučila kakva bolest i patnja: opsjednute, mjesečare i uzete, a on ih je ozdravljao.
25 Za njim je nagrnulo silno mnoštvo iz Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema i cijele Judeje, pa čak i s druge strane Jordana.