1 Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali.
2 Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih:
3 “Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme.
4 Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga.
5 Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne.
6 Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena.
7 Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda.
8 Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.
9 Slušajte, kad već imate uši!”
10 Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.
11 On im odgovori: “Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama.
12 Kao što piše u Svetome pismu:
13 Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe?
14 Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ.
15 Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu.
16 Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate,
17 ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu.
18 Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju,
19 ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime uguše sjeme i ono ostane bez roda.
20 Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ, razumije ju i donosi rod—trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga.”
21 Zatim ih upita: “Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na svijećnjak.
22 Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo.
23 Slušajte, kad već imate uši!
24 I nastojte svakako pozorno slušati! Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim.
25 Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti, izgubit će ubrzo i ono malo od nje što imaju.”
26 Isus nastavi: “Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju,
27 a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao.
28 Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima.
29 Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom.”
30 Isus upita: “Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?
31 Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju.
32 Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.”
33 Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti.
34 Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.
35 Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: “Prijeđimo na drugu stranu jezera.”
36 Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.
37 Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom.
38 Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: “Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?”
39 Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: “Utišaj se! Umukni!” Vjetar prestane i nastane velika tišina.
40 On upita učenike: “Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?”
41 Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: “Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?”